Opal
SiO2 x nH2O
Nalazište: Najcjenjeniji iz Australije (95% svjetske proizvodnje), Meksiko (4%), Brazil, Etiopija, Mali
Boja: Opal je poznat po difrakciji svjetlosnih zraka, koja daje različite boje a zove se igra boja.
Osnovni podaci: Opal je amorfni mineral i tvori bubrežaste, grozdaste, kuglaste, staklaste i zemljaste agregate te tanke kore i sige. Tipičan je mineral kore trošenja.
Nastaje i sedimentno, organogeno ili taloženjem iz hladnih otopina, kao i magmatski, tj iz toplih otopina.
Tvrdoće je 6. Ima školjkast lom. Može biti proziran, djelomično proziran ili neproziran, bezbojan, bijel, ili od primjesa različito obojen. Ima bijeli ogreb i staklast, mastan i voštan sjaj. Pokazuje opalescenciju.
Po kemijskom sastavu opal je silicijev dioksid sa promjenjivom količinom od 1-20% (obično 3-8%) vezane vode, zato je mek, sa tvrdoćom 5,5-6,5.
Dragi opal pokazuje promjenjivu međuigru unutarnjih boja i iako je mineraloid ima unutarnju strukturu.
Dugo se vremena nije znalo za uzrok nastajanja igre boja cijelog duginog spektra. Mislilo se da nastaju isto kao boje na tankom sloju razlivenog ulja na nekoj površini.
Tek je znanstvenicima s elektronskim mikroskopom 1964. godine uspjelo dokazati pravi uzrok.
Kod velikih su povećanja uspjeli vidjeti da se u strukturi opala nalaze male kuglice silicija (0,15-0,3 tisućinke milimetra) raspoređene u heksagonalne ili kubične rešetke. Unutarnja igra boja rezultat je interferencije i difrakcije svjetlosti koja prolazi kroz mikronske razmake (mikropukotine) između kuglica silicija. Veličine tih pukotina određuju boje i kvalitetu opala. Taj se proces odvija po Braggovom zakonu difrakcije.
Od dragog opala izrađuje se vrlo vrijedan nakit tako da ga se brusi u kabašone ili nepravilne forme.
Na tržištu postiže veoma visoke cijene.
Ako opal nema igre boja zove se obični opal i ne upotrebljava se za izradu nakita.
Primjena mu je u proizvodnji brusnih proizvoda, izolacijskog pribora, specijalne keramike, kao punilo i kao sredstvo za filtriranje. U novije se vrijeme eksperimentira s opalom u medicinske svrhe za liječenje nekih bolesti, posebno kancerogenih.
Ostali podaci: Ime opal dolazi iz sanskrtske riječi uppala što znači lijepi (dragi) kamen.
Iz te riječi proizlazi grčki opallios i latinski opalus.
Zanimljivi su i asteški izrazi: vitzitziltecpatl što znači kolibrićev kamen i quetza litzle pyolitli što znači kamen koji pomicanjem mijenja boje.
Opali spadaju u najosjetljivije poznate minerale. Dvije najslabije osobine su mu mala tvrdoća i velika krtost. Radi toga se lako razmrvi i slomi i njegova površina brzo postane izgrebena i mutna i brzo izgubi sjaj.
Svakako opalu štete različite kemikalije u svakodnevnoj upotrebi, što treba izbjegavati.
Nakit s opalima treba čuvati i povremeno ga oprati u toploj sapunici, dobro isprati vodom i potom posušiti.
Najrjeđi i zato najvredniji su crni opali, zatim kristalni opali, pa mnogo jeftiniji bijeli opali.
Mnogo je opala s različitim nijansama sive boje, koji nisu posebno cijenjeni.
Sve više postaju popularni matriks opali (prevladava stijena) i boulder opali (prevladava opal), koji radi zanimljivih uzoraka dostižu i iznimno visoke cijene.
Godine 1900. na tržištu su se pojavile opalne dublete, koje su izrađene iz donjeg sloja (staklo, oniks, opsidijan, obični opal) i tankog sloja dragog opala zalijepljenog bezbojnim ili crnim ljepilom za donji sloj. Ako dubleta ima treći zaštitni sloj (staklo, kvarc) zove se tripleta i u upotrebi je od 1950. godine. Te dvije vrste sastavljenih opala su vrlo cijenjeni, a kad su ugrađeni u nakit ne može ih se niti raspoznati od drugih vrsti jer se zalijepljeni dijelovi ne vide.
Zanimljivosti: Stara indijska legenda priča kako su bogovi Brama, Višna i Šiva riješili svoje ljubavne probleme. Naime svi tri su bili zaljubljeni u istu prekrasnu ženu i mučila ih je ljubomora. Odlučili su da neće biti ničija i da će je pretvoriti u krasnu sliku. Svaki joj je bog podario jednu boju: Brama prekrasnu plavu, Višna sjajnu zlatnu a Šiva žarko crvenu. Na nesreću vjetar je pomješao boje, a sudbina je ženu pretvorila u kamen. O tom je kamenu, opalu, ovdje riječ.
O dragom opalu kružile su razne glasine.
Glasine su počele kružiti za vrijeme francuskog kralja sunca Ludovika XIV.
Imao je mnogo kočija kojima je dao imena po dragom kamenju i jedna se zvala Opal. Kako je kočijaš koji je vozio tu kočiju bio stalno pijan, često su mu se događale razne nesreće. Počele su se širiti razne grozne priče za koje naravno nije mogao biti kriv opal.
Kraljevi, kraljice, princeze i ostale visosti, koji su jedino smjeli nositi drago kamenje, po tadašnjem uvjerenju umirali su jer su nosili ili imali opale.
Nasuprot tome, engleska kraljica Viktorija u svom je dugom životu obožavala opale i za sebe i svu svoju svitu nabavila je ogromne količine opala a nikome se ništa nije dogodilo.
Mnogo kasnije se ustanovilo da je te glasine i priče širila nelojalna konkurencija proizvođača ostalog dragog kamenja da bi popularni opal izbacili iz tržišta.
