Privjesak meteorsko željezo – privjesak izrađen od meteorskog željeza dimenzija cca. 2,5 x 2,5 cm.
Meteoriti
Nalazište: Cijeli svijet
Boja: Smeđa, smeđe zelena, crna
Osnovni podaci: Sitnozrnati i masivni agregati. Porijeklom su iz svemira i to najviše iz asteroidnog pojasa između Marsa i Jupitera. Po sastavu su raznih mineralnih formacija. Najčešće su elementarno željezo.
Za metalne se meteorite smatra da su zapravo dijelovi raspršenih jezgri asteroida kod kojih je došlo do diferencijacije (rastapanja i potonuća metala u jezgru). Oni mogu sadržavati osim željeza i različite količine nikla.
Neproziran, metalnog i rijetko staklastog sjaja, neujednačenog loma.
Zanimljivosti: Najveći meteorit na svijetu nosi naziv Hoba i nalazi se u regiji Otjozondjupa u Namibiji.
Teži 60 tona, ima metar širine i kubični volumen od devet metara. Otkrio ga je 1920. na svojoj farmi Jacobus Hermanus. Njegova težina je u početku iznosila 66 tona ali zbog erozije, znanstvenih uzoraka i vandalizma procjenjuje se na današnjih 60 tona. Ne samo da je Hoba najveći poznati meteorit na Zemlji, to je ujedno i najveći prirodni komad željeza na površini Zemlje. Njegov sastav je 82,4% željezo, 16,4% nikal, 0,76% kobalt, 0,04% fosfor, sadrži i tragove bakra, cinka, ugljika, sumpora, kroma, galija, germanija i iridiuma. Znanstveno je klasificiran kao Ataksite (16 – 30% Ni).
Velika tajna oko meteorita je kako nije stvorio krater prilikom pada. Pretpostavlja se da je meteorit ušao u Zemljinu atmosferu na vrlo niskoj putanji za vrijeme ledenog doba poskakivajuči poput kamenja na vodi (popularna žabica).
Hrašćanski meteorit je željezni meteorit koji je 26. svibnja 1751. pao kod mjesta Hrašćina (Hrvatsko zagorje).
Tog su dana na polje u selu Domovcu pala dva meteorita, težine 39,76 kg i 8,96 kg. Veći se danas čuva u Prirodoslovnom muzeju u Beču. Replika je u Prirodoslovnom muzeju u Zagrebu.
Bio je to prvi ikad dokumentiran pad, popraćen zapisnikom, procesijom akademika u njegovu proučavanju i serijom otkrića koja su izmijenila tadašnju astronomsku znanost.
Taj je pad, kojem je svjedočio velik broj ljudi, nedvojbeno pokazao da “kamenje može padati s neba”, iako, istini za volju tih četrdesetak kilograma svemirskog materijala i nije bio kamen već isprepletena struktura velikih kristala čistog željeza i nikla, tad nazvana “Agramit” u čast gradu Zagrebu.
Nakon tog pada, muzeji, kraljevi skupljači i Vatikan kreću u skupljanje “svemirskog kamenja”, meteorita, pa stoga ovaj pad meteorita ima veliku važnost za znanost.
